Danas 8. kolovoza 2016. godine slavi se 60. godišnjica rudarske katastrofe u Marcinelle, najveće tragedije koja je pogodila naše emigrante u Europi. U rudniku Bois du Cazier umrla su u kolovozu 1952. godine 262 radnika koji su tu stigla sa svih krajeva starog kontinente. 136 njih bili su talijanski emigranti u Belgiji.
Od godine 2001. na ovaj se datum slavi Dan talijanske žrtve u svijetu, kako bi se prisjetili i odali počast talijanskim državljanima koji su izgubili život radeći u inozemstvu, pridonoseći rastu i napretku zemalja u koje su se doselili.
Prisjećajući se Marcinelle, potvrđujemo pravo svakog građanina na rad, predviđen našim Ustavom i na potrebu da se svim radnicima zajamči obavljanje vlastitog zanimanja u sigurnim i dostojanstvenim uvjetima bilo gdje u svijetu.
U trenutno nesigurnoj klimi kakva vlada Europom, suočeni sa težnjama za izazovima različitih predzaka, kao što je terorizam, migracije, Brexit, posljedice poteškoća koje se u gospodarstvu javljaju kod zapošljavanja osobito mladih, moramo promisliti kako žrtva u Marcinelle nije bila uzaludna. Teška nesreća doprinijela je da se Europske institucije – koje su nastajale i jačale baš tih godina u poslijeratnom stoljeću – zainteresiraju za potrebu da se uvedu mjere veće zaštite radnika, čija pokretljivost unutar država članica nove “Europske kuće” postaje tako okosnica jedne od naših osnovnih sloboda, one osobne.
Naši su prethodnici nastojali sagraditi ujedinjenu, solidarnu Europu, koja će biti pokretač mira i razvoja, sa vrijednostima kao što su tolerancija i sloboda koje, kao europljani, smatramo paradigmom civilizacije. Ovu Europu, koju želimo obnoviti i razviti, gledaju danas sa nadom muškarci i žene koji bježe od ratova i kršenja osnovnih prava, od nerazvijenosti i nejednakosti i koji su u previše slučajeva, kao i žrtve Marcinelle, spremni platiti svojim životom potragu za boljom budućnošću.
Tim muškarcima i ženama, kao i mnogim europskih državljanima dezorijentiranima u teškom trenutku koji proživljavamo, moramo dati djelotvorne i dalekosežne odgovore, koji mogu utjecati na njihov svakodnevni život, vraćajući tako vjeru u Institucije i u projekt nove Europe, ujedinjene i konkurentne. Dugujemo ih i žrtvama Marcinelle i milijunima naših emigranata koji su svojom predanošću i sposobnošću, doprinijeli razvoju društva koje ih je prihvatilo, kao i mnogim Talijanima koji se i danas sele na rad u inozemstvo i nastavljaju u svijetu širiti sliku aktivne i marljive Italije.
Paolo Gentiloni
