Danas Italija odaje počast sjećanju na sunarodnjake ubijene 18. kolovoza 1946. na plaži Vergarola, u najtežem i najkrvavijem pokolju u povijesti Republike Italije.
Krvoproliće koji je desetljećima bio prepušten zaboravu vraćen je u kolektivno sjećanje zahvaljujući neprocjenjivom trudu Talijanske zajednice u Puli, esula, njihovih potomaka i udruga.
Ono što se prije osamdeset godina dogodilo na pulskoj plaži i danas predstavlja nekažnjeni zločin. Deseci i deseci nevinih civila – muškaraca, žena i djece – ubijeni su prema jezivom planu dok su pratili sportski događaj. Nikad nisu utvrđeni počinitelji, identificirani nalogodavci, niti su razjašnjeni ciljevi. Potraga za istinom i dalje ostaje glavni put za potpuno ostvarenje pravde za žrtve i razotkrivanje onoga što, još i dan-danas, ne znamo o ovoj mračnoj stranici 20. stoljeća.
Ono što je sigurno jest da je masakr na Vergaroli označio jedan od najdramatičnijih trenutaka tog razdoblja nasilja te presudno pridonio odluci većine Talijana da napuste Pulu i krenu na put egzodusa.
Iz neizmjerne tame tog pokolja izronila je svjetlost jednog junaka: Geppina Michelettija, liječnika pulske bolnice koji je nastavio operirati osobe ozljeđene i osakaćene u eksploziji čak i nakon što je saznao da su među poginulima i njegov brat, šogorica te njegovo dvoje djece, u dobi od 9 i 5 godina. Svijetao primjer čovječnosti, hrabrosti i požrtvovnosti koji je predsjednik Mattarella priznao dodjelom Zlatne medalje za zasluge za javno zdravstvo.
I u njegovo ime, kao i u ime svih žrtava Vergarole, talijanska će Vlada nastaviti sa svojim sveobuhvatnim djelovanjem na očuvanju i prenošenju sjećanja na složena zbivanja povezana s istočnom granicom. Riječ je o strašnim i bolnim stranicama povijesti, o kojima se predugo šutjelo, ali koje danas pripadaju nacionalnom i europskom sjećanju.
