17. srpnja slavi se “Međunarodni dan kaznenog pravosuđa” u znak sjećanja na temeljni trenutak za zaštitu ljudskih prava i kažnjavanje zločina koji vrijeđaju savjest ljudskog roda. 17. srpnja 1998. usvojen je Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda: događaj koji su mnogi usporedili, zbog njegovog povijesnog značaja, s usvajanjem Povelje Ujedinjenih naroda.
Somalija, Ruanda, Bosna, danas i Sirija: kotač netolerancije i nasilja neumorno se okreće. Niti jedna zemlja nije na njega imuna.
Uspostavom Suda međunarodna zajednica je željela odbiti bilo kakav oblik ravnodušnosti prema strahotama poput genocida, ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i svakog oblika nekažnjavanja njihovih počinitelja.
Ne može biti mira bez priznavanja teške odgovornosti i osude zločinaca.
Ako ne želimo da uzrokuju destabilizirajuću infekciju, rane iz prošlosti moraju se izliječiti. Svjest o počinjenim zločinima preduvjet je za njihovo konačno prevladavanje, protulijek za svjest da se nikada više ne ponove. Iz tog razloga Međunarodni kazneni sud je instrument mira i preventivne diplomacije. U mnogim slučajevima traganje za istinom nije samo zadovoljilo pravdu za žrtve, već je ostvarilo neku vrstu kolektivne katarze. Zastrašujuća uloga Suda čovječanstvu služi kako bi se izbjeglo ponovno propadanje u dubinu brutalnosti, doprinoseći učvršćivanju vladavine prava i afirmaciji načela odgovornosti zaštite nad kulturom nekažnjavanja.
Sud je tijekom godina povećao svoj autoritet i vjerodostojnost. Broj zemalja koje su ratificirale Statut sada je 122. Revizijska konferencija Rimskog statuta, održana u Kampali 2010., dovela je do usvajanja važnih amandmana, vezanih za ratne zločine i za zločin agresije, koji mogu proširiti opseg primjene Statuta.
Na svima nama, zemljama potpisnicama, je zadatak da s uvjerenjem nastavimo osiguravati potrebnu političku i financijsku podršku Sudu.
Italija je podržala uspostavu Suda, odmah je usvojila zakon o ratifikaciji Rimskog statuta, ali joj je bilo potrebno jedno desetljeće kako bi unutarnji ustroj prilagodila Statutu i kako bi postavila preduvjete za potpunu suradnju sa Sudom. Kada je riječ o ljudskim pravima, nikada ne smijemo spuštati gard. Željela bih iskoristiti ovu priliku ne samo da bismo proslavili ovaj dan, već i kako bih obnovila podršku talijanskih institucija i društva međunarodnom kaznenom pravosuđu. U tom duhu dala sam izvjesiti zastavu Međunarodnog kaznenog suda na talijanskom Ministrastvu vanjskih poslova, uz talijansku zastavu i zastavu Europske unije.p
